Primjena kalcijevog karbonata u medicinske svrhe

Kalcijev karbonat je kemijski spoj sastavljen od tri elementa; kalcija, ugljika i kisika, a možemo ga opisati kemijskom formulom CaCO3. U prirodnom obliku ga nalazimo u stijenama diljem svijeta, te u ljuskama morskih životinja, puževa, jajeta i slično. Čovjek se s kalcijevim karbonatom susreće od prapovijesti, a danas se koristi u različitim granama ljudske djelatnosti, pa tako i medicini i farmaciji. Kalcijev karbonat danas se koristi kao lijek iz skupine lijekova s djelovanjem na probavni sustav i mijenu tvari. Koristi se u liječenju simptoma hiperaciditeta, žgaravice i nadutosti, kao i kod liječenja hiperfosfatemije u bubrežnih bolesnika. Koristi se i kao dodatak prehrani, pri čemu najviše služi za suplementaciju kalcija, kod osoba koje imaju niske razine kalcija ili se nalaze u rizičnoj skupini. Često se pronalazi i u hrani, gdje se pojavljuje u obliku prehrambenog aditiva, gdje služi kao bojilo, nutrijens, regulator kiselosti. Osim toga, kalcijev karbonat se danas naveliko upotrebljava u farmaceutskoj industriji kao pomoćna tvar, koja omogućava oblikovanje ljekovitih pripravaka. U ovom radu obradit će se uloga kalcijevog karbonata u očuvanju ljudskog zdravlja i prevenciji bolesti, kroz prikaz njegove uporabe u različitim pripravcima vezanim za zdravlje ljudi

Postupci proizvodnje, uzorkovanja i analize deterdženata

U radu su opisani postupci proizvodnje deterdženata u praškastom, kapljevitom, gel i krutom obliku. Istaknuta je važnost uzorkovanja deterdženta u analizi te su izdvojene metode analize tvari prema hrvatskim i svjetskim normama. Opisani su uvjeti stavljanja deterdženata na tržište, opći uvjeti proizvodnje, te prava, dužnosti i ovlasti nadležnih tijela u vezi s deterdžentima kroz nacionalni dokument Pravilnik o deterdžentima, koji je usklađen s Europskom komisijom

Regulatorni aspekti pomoćnih tvari u lijekovima za dermalnu primjenu

Cilj istraživanja Lijekovi za dermalnu primjenu su tekući, polučvrsti ili čvrsti farmaceutski oblici koji rijetko uključuju samo jednu pomoćnu tvar, a njihov je broj često veći od 10. Izbor pomoćnih tvari u lijekovima za dermalnu primjenu ovisi je li cilj postizanje lokalnog (lijek se zadržava u strukturama kože) ili sistemskog (lijek doseže sistemsku cirkulaciju) učinka. Cilj ovog specijalističkog rada je pregledno opisati pomoćne tvari koje se koriste u lijekovima za dermalnu primjenu u smislu njihove uloge i regulatornih zahtjeva u postupku davanja odobrenja i nakon davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet. Materijali i metode Prilikom izrade specijalističkog rada literatura je pretraživana prema temi istraživanja, predmetu istraživanja, autorima i časopisu. Pretraživanje je provedeno u širokom rasponu članaka, od članaka opće tematike do specijaliziranih članaka, pri čemu su odabrani članci i smjernice relevantne za problematiku specijalističkog rada, te izdvojeni najvažniji rezultati, rasprave i zaključci. Pri pretraživanju literature i prikupljanju relevantnih podataka za izradu specijalističkog rada koristile su se on-line baze podataka (PubMed, ScienceDirect, baza Agencije za lijekove i medicinske proizvode i Google pretraživač). Rezultati Odabir pomoćnih tvari u lijekovima za dermalnu primjenu uvelike ovisi o putu primjene i farmaceutskom obliku lijeka. Zbog velike raznolikost pomoćnih tvari teško ih je klasificirati na osnovu jednog parametra. Njihov razvoj i razvoj tehnologije dovodi do sve složenijih pomoćnih tvari što dodatno otežava klasifikaciju pomoćnih tvari. Posebna pažnja u lijekovima za dermalnu primjenu pridaje se pomoćnim tvarima koje imaju ulogu antimikrobnih konzervansa i antioksidansa. Odabirom odgovarajućeg antioksidansa i antimikrobnih konzervansa može se spriječiti rast mikroorganizama, smanjiti vanjskih utjecaji i očuvati stabilnost lijeka tijekom višestruke upotrebe. Nakon dobivanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet može doći do niza izmjena u lijeku koje se odnose na pomoćne tvari. Smjernica o klasifikaciji izmjena (br. 1234/2008) u EU je u upotrebi od 2013. godine i jako dobro pokriva sve izmjena koje imaju utjecaj na lijek, a samim time i izmjene u pomoćnim tvarima koje se nalaze u lijeku. Prema podatcima dostupnim u bazama HALMED-a izmjene u pomoćnim tvarima koje se nalaze u lijekovima za dermalnu primjenu nisu česte. Mali broj izmjena ukazuje na činjenicu da su pomoćne tvari u lijekovima za dermalnu primjenu kvalitetne, sigurne i učinkovite. Zaključak U prošlosti sva pažnja farmaceutske industrije i regulatornih tijela uglavnom je bila usmjerena na djelatnu tvar, a pomoćne tvari su smatrane u potpunosti inertne tvari. U današnje vrijeme poznata su brojna funkcionalna svojstva pomoćnih tvari koja uvelike mogu utjecati na brojne značajke lijeka. Detaljne informacije o pomoćnim tvarima koje je potrebno dostaviti u postupku davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet na području EU propisani su u smjernici Guideline on Excipients in the Dossier for Application for Marketing Authorisation of a Medicinal Products (EMEA/CHMP/QWP/396951/2006) pri čemu se posebna pažnja pridaje pomoćnim tvarima koje se koriste u lijekovima za lokalnu primjenu kao što su dermalni lijekovi. Nakon dobivanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet može doći do niza izmjena u lijeku koje se odnose na pomoćne tvari. Prema podatcima dostupnim u bazi HALMED-a izmjene u pomoćnim tvarima koje se nalaze u lijekovima za dermalnu primjenu nisu česte.Objectives The drugs for dermal use are liquid, semisolid or solid pharmaceutical forms and often contain more than 10 excipients (rarely only one). The choice of excipients for drugs for dermal use depends on drug application that can be either: local (retaining on the skin) or systemic (getting through skin). The aim of this paper is to describe excipients that are used in drugs for dermal use, with a focus on topical drugs and in line with their role and regulatory requirement for marketing authorisation applications and variations of application. Materials and methods Literature search was done by topic and subject of research, authors and journals. Literature search included general and specialized articles and guidelines relevant for the problem of the final paper. The most important outcomes, discussion and conclusion were selected from relevant articles and guidelines. During literature search and collection of relevant data, on-line databases were used (PubMed, ScienceDirect, medicinal products database of the Agency for Medicinal Products and Medical Devices, Google). Results The choice of excipients for drugs for dermal use depends on the route of administration and the dosage form of the drug. Excipients are a big group of different substances that is difficult to classify according to one parameter. Further development of the excipients and improvement of technology complicates the classification of excipients. Special attention in drugs for dermal use is directed to antimicrobial preservatives and antioxidants. Appropriate antioxidants and antimicrobial preservatives can prevent growth of microorganisms, reduce external influences and keep drug stability during multiple use. After obtaining a marketing authorization, a lot of variations in excipients can be made. EU Classification guideline (No 1234/2008) is in use since 2013 and covers almost all changes related to drugs and excipients. According to the data available in HALMED database, changes in excipients in drugs for dermal use are not frequent. A small number of changes point to fact that excipients in drugs for dermal use are of good quality, safe and effective. Conclusion In the past, all the attention of the pharmaceutical industry and regulatory has focused on the active substance. Excipients are considered completely inert. Today, a lot of functional characteristics of excipients are known. Detailed information about excipients that should be submitted in marketing authorization procedure is listed in the Guidelines on Excipients in the Marketing Authorization Application (EMEA / CHMP / QWP / 396951/2006). In guidelines, special attention is directed to excipients used for local applications such as drugs used for dermal use. After obtaining a marketing authorization, a lot of variations in excipients can be made. According to the data available in HALMED database, changes in excipients in drugs for dermal use are not frequent

Fluidized bed melt granulation of pharmaceutical excipient

U ovom radu sagledano je okrupnjavanje pomoćne farmaceutske tvari laktoze monohidrata primjenom tehnologije granuliranja u fluidiziranom sloju s taljenjem u svrhu dobivanja tableta ciljanih primjenskih svojstava. Testovi granuliranja su provedeni u granulatoru s fluidiziranim slojem uz primjenu vezivnog sredstva polietilen glikola u čvrstom obliku. Prva faza istraživanja obuhvaća provedbu testova granuliranja s ciljem određivanja procesnih uvjeta (temperatura ulaznog zraka, mase sudjelujućih faza, maseni omjeri sudjelujućih faza, vrijeme kontaktiranja faza) koji će upravljati mikro- i mezorazinskim događajima na povoljan i željen način te time rezultirati nastankom okrupnjenih jedinki, granula laktoze monohidrata. Granuliranjem je znatno poboljšana tecivost praškastog sustava što doprinosi boljem tabletiranju. Promjena raspodjele veličina čestica s vremenom koja ukazuje na doseg fizičke pretvorbe (okrupnjavanja) laktoze monohidrata u procesu granuliranja ispitivana je u drugoj fazi istraživanja. Proces sadržane pretvorbe tvari modeliran je mehanističkim pristupom, primjenom populacijske bilance. Pristup modeliranja populacijskom bilancom u ovom radu podrazumijeva ispitivanje mogućnosti primjene 1-D populacijske bilance u diskretiziranom obliku te Size-Independent Kernel (SIK) modela koalescencije u simuliranju stvarne promjene raspodjele veličina čestica laktoze monohidrata s vremenom.Within this thesis, enlargement of lactose monohydrate pharmaceutical excipient using fluidized bed melt granulation technology has been studied in order to obtain tablets with targeted end-use properties. Granulation tests have been performed in fluidized bed granulator using a polyethylene glycol binder in a solid form. In the first phase of research, granulation tests are focused towards detection of process conditions (inlet air temperature, mass of phases, mass ratio, contact time) that will govern micro- and meso-scale events in the right way and therewith result in a formation of enlarged entities, lactose monohydrate granules. Powder flowability that contributes in a better tabletting has been significantly improved using granulation. Changes of particle size distribution over time that point to the extent of physical conversion (enlargement) of lactose monohydrate in the granulation process were investigated in the second phase of this study. Conversion process of lactose monohydrate has been modeled with mechanistic approach using population balance. In this paper, such modeling approach implies applicability testing of a 1-D discretized population balance with Size-Independent Kernel (SIK) coalescence model for simulating real temporal changes of lactose monohydrate particle size distribution

Fluidized bed melt granulation of pharmaceutical excipient

U ovom radu sagledano je okrupnjavanje pomoćne farmaceutske tvari laktoze monohidrata primjenom tehnologije granuliranja u fluidiziranom sloju s taljenjem u svrhu dobivanja tableta ciljanih primjenskih svojstava. Testovi granuliranja su provedeni u granulatoru s fluidiziranim slojem uz primjenu vezivnog sredstva polietilen glikola u čvrstom obliku. Prva faza istraživanja obuhvaća provedbu testova granuliranja s ciljem određivanja procesnih uvjeta (temperatura ulaznog zraka, mase sudjelujućih faza, maseni omjeri sudjelujućih faza, vrijeme kontaktiranja faza) koji će upravljati mikro- i mezorazinskim događajima na povoljan i željen način te time rezultirati nastankom okrupnjenih jedinki, granula laktoze monohidrata. Granuliranjem je znatno poboljšana tecivost praškastog sustava što doprinosi boljem tabletiranju. Promjena raspodjele veličina čestica s vremenom koja ukazuje na doseg fizičke pretvorbe (okrupnjavanja) laktoze monohidrata u procesu granuliranja ispitivana je u drugoj fazi istraživanja. Proces sadržane pretvorbe tvari modeliran je mehanističkim pristupom, primjenom populacijske bilance. Pristup modeliranja populacijskom bilancom u ovom radu podrazumijeva ispitivanje mogućnosti primjene 1-D populacijske bilance u diskretiziranom obliku te Size-Independent Kernel (SIK) modela koalescencije u simuliranju stvarne promjene raspodjele veličina čestica laktoze monohidrata s vremenom.Within this thesis, enlargement of lactose monohydrate pharmaceutical excipient using fluidized bed melt granulation technology has been studied in order to obtain tablets with targeted end-use properties. Granulation tests have been performed in fluidized bed granulator using a polyethylene glycol binder in a solid form. In the first phase of research, granulation tests are focused towards detection of process conditions (inlet air temperature, mass of phases, mass ratio, contact time) that will govern micro- and meso-scale events in the right way and therewith result in a formation of enlarged entities, lactose monohydrate granules. Powder flowability that contributes in a better tabletting has been significantly improved using granulation. Changes of particle size distribution over time that point to the extent of physical conversion (enlargement) of lactose monohydrate in the granulation process were investigated in the second phase of this study. Conversion process of lactose monohydrate has been modeled with mechanistic approach using population balance. In this paper, such modeling approach implies applicability testing of a 1-D discretized population balance with Size-Independent Kernel (SIK) coalescence model for simulating real temporal changes of lactose monohydrate particle size distribution

Wet granulation of pharmaceutical excipient in fluidized bed

Ovim istraživanjem sagledano je mokro granuliranje mikrokristalne celuloze u fluidiziranom sloju s raspršivanjem kao nužan procesni korak u osiguravanju željene funkcionalnosti mješavine za tabletiranje. Dodatne ulazne struje materijala u procesu su zrak i vezivo, otopina polivinilpirolidona čiji je kolektiv kapljica dodavan različitim geometrijama raspršivanja. Studij fenomena okrupnjavanja u laboratorijskom mjerilu usmjeren je k pronalaženju uvjeta provedbe procesa, geometrije raspršivanja i svojstava ulaznih struja materijala koji će sinergističkim djelovanjem upravljati mikro- i mezorazinskim događajima na povoljan i željeni način te time rezultirati kolektivom postojanih okrupnjenih jedinki, granula mikrokristalne celuloze. Detektirane promjene svojstva kolektiva jedinki, raspodjele veličina čestica s vremenom granuliranja ukazuju na odmak fizičke pretvorbe mikrokristalne celuloze u procesu granuliranja. Proces fizičke pretvorbe mikrokristalne celuloze modeliran je mehanističkim pristupom, primjenom populacijske bilance. Pristup modeliranja populacijskom bilancom u ovome radu podrazumijeva ispitivanje mogućnosti primjene 1-D populacijske bilance u diskretiziranom obliku te Size-Independent Kernel (SIK) modela koalescencije u predviđanju stvarnih promjena u svojstvu partikulskog sustava (raspodjeli veličina čestica) tijekom procesa fizičke pretvorbe tvari. Primijenjeni pristup ukazuje u određenoj mjeri na zastupljenost pojedinih mehanizama u procesu granuliranja. Metodom optimizacije, očitovanom u minimiziranju ukupne sume kvadrata odstupanja, procijenjen je karakterističan procesni parametar, konstanta brzine koalescencije. Time je kvantificirana kinetika fizičke pretvorbe mikrokristalne celuloze u stohastičkom okruženju fluidiziranog sloja.With this study, wet fluid-bed spray granulation of microcrystalline cellulose (MCC) is scrutinized as an essential process path for achieving required functionality of a compression mix. Additional inlet process streams are air and binder, solution of polyvinylpyrrolidone whose droplet population is added using various spraying geometries. Study of the enlargement phenomenon in a lab-scale is focused towards detection of process conditions, spraying geometry and formulation properties that will synergically drive micro- and meso-scale events in a favourable and desired way and therewith result in a collective of stable enlarged entities, MCC granules. Detected temporal changes of the property of a group of entities, particle size distribution (PSD) point to the progress of physical conversion of microcrystalline cellulose within granulation process. Process of physical conversion of microcrystalline cellulose is modelled with mechanistic approach using population balance. Such modelling approach in this paper implies testing the applicability of a 1-D discretized population balance with Size-Independent Kernel (SIK) coalescence model for simulating real temporal changes of the property of MCC particulate system (particle size distribution) during complex transformation path of powder. Used approach might indicate the contributions of underlying mechanisms in the net granulation process and identify the dominant granulation mechanism as well. Optimization method that connotes minimizing the overall sum of squared errors is used for estimation of characteristic process parameter, coalescence rate constant. Thus, kinetic of physical conversion of MCC powder in a stochastic fluid-bed environment is quantified

Onečišćenja u lijekovima

Impurities in pharmaceuticals are the unwanted chemicals that remain with the active pharmaceutical ingredient (API), or develop during formulation, or upon aging of both API and formulated products. Th e presence of these unwanted chemicals even in small amounts may infl uence the effi cacy and safety of the pharmaceutical products. According to the International Conference on Harmonization (ICH) of Technical Requirements for Registration of Pharmaceuticals for Human Use, impurities are classifi ed as organic impurities, inorganic impurities and residual solvents. Impurities can originate from several sources, such as starting materials, synthetic intermediates and by-products, degradation products arising during storage, functional group-related typical degradation, mutual interaction amongst ingredients and formulation- related impurities. Control of stereochemical purity of an API with chiral centers is also necessary. Also, polymorphic forms are sometimes considered as impurities that need to be controlled. Impurity profi ling is the common name of a group of analytical activities, the aim of which is the detection, identifi cation/structure elucidation and quantitative determination of organic and inorganic impurities, as well as residual solvents in bulk drugs and pharmaceutical formulations. Since this is the best way to characterize the quality and stability of bulk drugs and pharmaceutical formulations, this is the core activity in modern drug analysis. Highly sophisticated analytical techniques, such as chromatographic, spectroscopic and hyphenated techniques, are inevitable tools in the detection, identification, characterization and quantification of impurities

Tumble granulation of pharmaceutical excipient using inclined disc unit

U ovome je radu sagledano mokro granuliranje prevrtanjem kao moguća procesna tehnologija za pripravu pogodne formulacije farmaceutske tvari saharoze u svrhu dobivanja tableta dobrih primjenskih svojstava pri procesnoj tehnologiji tabletiranja. Testovi šaržnog granuliranja provedeni su prevrtanjem praškaste tvari u procesnoj geometriji kosog diska u laboratorijskom mjerilu. U fizičkoj pretvorbi tvari dodatno je korišten zrak i vezivo, vodena otopina polivinilpirolidona čiji je kolektiv kapljica dodavan raspršivanjem. Studij fenomena granuliranja u laboratorijskom mjerilu usmjeren je k pronalaženju procesnih uvjeta i sastava veziva koji će sinergističkim djelovanjem upravljati mikro- i mezorazinskim događajima na povoljan i ciljani način te time rezultirati kolektivom postojanih okrupnjenih jedinki, granula saharoze. Detektirane promjene svojstva kolektiva jedinki, raspodjele veličina čestica, s vremenom granuliranja ukazuju na doseg fizičke pretvorbe farmaceutske tvari u procesu granuliranja. Proces sadržane pretvorbe tvari modeliran je mehanističkim pristupom, primjenom populacijske bilance. Pristup modeliranja populacijskom bilancom u ovom radu podrazumijeva ispitivanje mogućnosti primjene 1-D populacijske bilance u diskretiziranom obliku te Size-Independent Kernel (SIK) modela koalescencije u simuliranju stvarne promjene raspodjele veličina čestica saharoze s vremenom. Primijenjeni pristup ukazuje na zastupljenost sadržanih mehanizama u procesu granuliranja. Metodom optimizacije, očitovanom u minimiziranju ukupne sume kvadrata odstupanja, procijenjen je karakterističan procesni parametar, konstanta brzine koalescencije. Time, kvantificirana je kinetika fizičke pretvorbe saharoze u stohastičkom okruženju kosog diska.In this thesis, wet tumble granulation is scrutinized as a potential process technology for formulation of pharmaceutical substance, saccharose in order to produce tablets with good end-use properties in a tabletting process technology. Batch granulation tests were performed by tumbling of powder substance in process geometry of inclined disc in a lab-scale. Air and binder, water solution of polyvinylpyrrolidone whose droplet population is added by spraying, are additionally used in physical conversion of a substance. Study of the granulation phenomenon in a lab-scale is focused towards detection of process conditions and binder composition that will synergically drive micro- and meso-scale events in a favourable and aimed way and therewith result in a collective of stable enlarged entities, saccharose granules. Detected changes of the property of a group of entities, particle size distribution (PSD) with respect to granulation time point to the extent of physical conversion of pharmaceutical substance within granulation process. Process of underlying conversion of a substance is modelled with mechanistic approach using population balance. Such modelling approach in this thesis implies testing the applicability of a 1-D discretized population balance with Size-Independent Kernel (SIK) coalescence model for simulation of real temporal changes of saccharose PSD. Used approach indicates the contributions of underlying mechanisms in the granulation process. Optimization method that connotes minimizing the overall sum of squared errors is used for estimation of characteristic process parameter, coalescence rate constant. Thus, kinetic of physical conversion of saccharose in a stochastic environment of an inclined disc is quantified

Razvoj i odobravanje lijekova za dermalnu primjenu

Cilj istraživanja Lijekovi za dermalnu primjenu razlikuju se od lijekova koji su namijenjeni drugim putovima primjene po tome što odabir pomoćnih tvari ovisi o tome je li cilj postići sistemski ili lokalni učinak. U lijekovima za dermalnu primjenu bioraspoloživost djelatne tvari ovisi o njenim fizičko-kemijskim svojstvima, o farmaceutsko-tehnološkim značajkama pripravka, proizvodnom procesu i načinu na koji pacijent primjenjuje lijek. Cilj ovog specijalističkog rada je opisati biofarmaceutske posebnosti lijekova za dermalnu primjenu i pridonijeti razumijevanju smjernica za pripremu dokumentacije za davanje odobrenja koje propisuje Europska agencija za lijekove (EMA), vezano za razvoj lijeka, proizvodnju, provjeru kakvoće i ispitivanja stabilnosti. Materijali i metode Prilikom izrade specijalističkog rada literatura je pretraživana prema temi istraživanja, predmetu istraživanja, autorima i časopisu. Literatura je pretraživana od općih prema specijaliziranim člancima pri čemu su odabrani članci i smjernice relevantne za problematiku rada. Pri pretraživanju literature i prikupljanju relevantnih podataka korištene su on-line baze podataka (PubMed, ScienceDirect, baza lijekova Agencije za lijekove i medicinske proizvode). Rezultati U posljednjih 60 godina razvoj lijekova za dermalnu primjenu sve više napreduje i puno više se zna o djelovanju lijekova na kožu. U današnje vrijeme razvijaju se različiti nosači djelatnih tvari koji su prilagođeni potrebama pacijenata. Također, produbljeno je razumijevanje utjecaja farmaceutskog oblika lijeka na obim isporuke lijeka do ciljanog mjesta djelovanja, te na djelotvornost i sigurnost primjene lijeka. Na tržištu su dostupni brojni sustavi za dermalnu primjenu, ali ograničeni su na određene djelatne tvari. Daljnje napredovanje u razvoju lijekova za dermalnu primjenu ovisi o mogućnosti prevladavanja problema povezanih s permeabilnošću kože i s iritacijom kože uzrokovane djelatnom i/ili pomoćnim tvarima. Razvoj novih tehnologija koje bi povećale permeabilnost i smanjile iritaciju kože, omogućio bi korištenje hidrofilnih molekula, makromolekula i konvencionalnih djelatnih tvari za nove terapijske indikacije u pripravcima za dermalnu primjenu. Zaključak Lijekovi za dermalnu primjenu velik su izazov za proizvođače lijekova s obzirom na kožnu barijeru čija je primarna uloga zaštititi tijelo od vanjskih utjecaja. Stoga je poznavanje strukture i funkcije kože ključno u razvoju lijekova za dermalnu primjenu. Razvoj lijekova za dermalnu primjenu temelji se na prilagodbi prijenosa kroz kožu izborom odgovarajućih podloga i korištenjem suvremenih farmaceutskih oblika za dermalnu primjenu (nanosustavi). Zahtjev za davanje odobrenja za lijekove za dermalnu primjenu u Europskoj uniji može biti podnesen prema Article 8(3) Direktive 2001/83/EC (cjelovita dokumentacija) ili prema Article 10(3) Direktive 2001/83/EC (hibridna aplikacija). U postupku razvoja hibridnih/generičkih lijekova glavna strategija je „kopiranje“ kvalitativnog i kvantitativnog sastava referentnog lijeka, a najveći izazov je dokazivanje terapijske ekvivalencije.Objectives Difference between drugs for dermal use and drugs that are intended for other routes of administration is that the selection of excipients depends on whether the goal is to achieve a systemic or local effect. In drugs for dermal use bioavailability of the active substance depends on its physical-chemical properties, pharmaceutical-technological features of the preparation, production process and way the drug is administered by a patient. The aim of this paper is to describe biopharmaceutical peculiarities of drugs for dermal use and contribute to the understanding of guidelines for preparation of documentation for marketing authorisation laid down by the European Medicines Agency (EMA), which are related to drug development, production, quality control and stability testing. Materials and methods Literature search was done by topic and subject of research, authors and journals, from general to specialized articles and guidelines relevant for the problem of the final paper. During literature search and collection of relevant data, on-line databases were used (PubMed, ScienceDirect, medicinal products database of the Agency for Medicinal Products and Medical Devices). Results Over the past 60 years topical delivery of drugs has become much more widely understood and much more is now known about the disposition of drugs in the skin. Today, different dermatological vehicles that are tailored to patients’ needs are produced. Additionally, better is appreciated how the formulation may affect rates of drug delivery, and ultimately, its efficacy and safety. On the market numerous systems for dermal use are available, but they are restricted to specific active substances. Further progress in the development of drugs for dermal use depends on the possibilities of overcoming the problems associated with the permeability of the skin and the skin irritation caused by the active substance and/or excipients. The development of new technologies that would increase the permeability and reduce skin irritation, would allow the use of hydrophilic molecules, macromolecules and conventional active ingredients for new therapeutic indications in preparations for dermal use. Conclusion Drugs for dermal use are big challenge for drug manufacturers due to the skin barrier whose primary role is to protect the body from external influences. Therefore, knowledge of the structure and function of the skin is crucial in the development of drugs for dermal use. Development of these drugs is based on the adjustment of transmission through the skin by choosing appropriate vehicles and on the use of modern pharmaceutical forms for dermal use (nanosystems). Application for granting marketing authorisation for drugs for dermal use in EU can be submitted according to Article 8(3) of Directive 2001/83/EC (full dossier) or according to Article 10(3) of Directive 2001/83/EC (hybrid application). In generic drug development, main strategy is „copying“ of qualitative and quantitative composition of reference product and greatest challenge is demonstration of therapeutic equivalence

Nomenclature Notes Terminology for Biorelated Polymers and Applications (IUPAC Recommendations 2012)

Poput većine materijala koje ljudi upotrebljavaju i polimerni se materijali preporučuju u literaturi, a povremeno i klinički primjenjuju kao pomagala ili dijelovi pomagala u kirurgiji, zubarstvu i farmaciji u liječenju ozljeda i bolesti. Svim tim primjenama zajednička je djelotvorna uloga polimera u dodiru sa životinjskim i ljudskim stanicama, tkivomi/ili organima. U novije je vrijeme otkriveno da su polimeri koji se rabe za izradu plastične ambalaže, u koloidnim suspenzijama boja i u mnogim drugim oblicima u okruženju isto tako u dodiru sa živim sustavima u kojima uzrokuju probleme povezane s održivošću, s otpuštanjem kemikalija ili zagađivala i s uklanjanjem otpada. Navedeno je u osnovi vrlo slično problemima koji se javljaju tijekom primjene polimera u liječenju. Nije zanemarivo napomenuti da se biotehnologija i obnovljivi izvori smatraju privlačnim izvorima polimera. Kako svi navedeni primjeri uključuju vodu, ione, biopolimere, stanice i tkiva, proizlazi da bi znanstvenici iz područja polimera, medicine, biologije i ekologije pri opisivanju sličnih svojstava, fenomena i mehanizama trebali rabiti jednako nazivlje. Posebno je zanimljivo područje "razgradljivih ili biorazgradljivih polimera" namijenjenih proizvodnj imaterijala vremenski ograničene trajnosti primjenljivih u medicini i u okolišu u kojemu bi, uvažavajući živi sustav, uklanjanje i bioobnovljivost trebali biti gotovo idealni.Like most of the materials used by humans, polymeric materials are proposed in the literature and occasionally exploited clinically, as such, as devices or as part of devices, by surgeons, dentists, and pharmacists to treat traumata and diseases. Applications have in common the fact that polymers function in contact with animal and human cells, tissues, and/or organs. More recently, people have realized that polymers that are used as plastics in packaging, as colloidal suspension in paints, and under many other forms in the environment, are also in contact with living systems and raise problems related to sustainability, delivery of chemicals or pollutants, and elimination of wastes. These problems are basically comparable to those found in therapy. Last but not least, biotechnology and renewable resources are regarded as attractive sources of polymers. In all cases, water, ions, biopolymers, cells, and tissues are involved. Polymer scientists, therapists, biologists, and ecologists should thus use the same terminology to reflect similar properties, phenomena, and mechanisms. Of particular interest is the domain of the so-called „degradable or biodegradable polymers” that are aimed at providing materials with specific time-limited applications in medicine and in the environment where the respect of living systems, the elimination, and/or the bio-recycling are mandatory, at least ideally